Roza, svedokinja pred Kongresom, ispričala je potresnu priču o tome kako je postala žrtva trgovine ljudima preko modne agencije i zlostavljana od strane Džefrija Epstajna tokom trogodišnjeg pakla. Njeno svedočenje oslikava razmere institucionalnog neuspeha američkog pravosudnog sistema.
Objavljivanje identiteta žrtava
Brojne žrtve su istakle da je objavljivanje njihovih imena bio čin institucionalne izdaje, dok su moćnici ostali anonimni zahvaljujući cenzuri. Fatalno upravljanje dosijeima Ministarstva pravde SAD dovelo je do nezapamćenog curenja podataka, čime su identiteti žrtava Džefrija Epstajna postali dostupni javnosti.
Roza je opisala svoj put iz Uzbekistana, gde je kao osamnaestogodišnjakinja dovedena u SAD preko Žan-Luka Brunela, osnivača agencije MC2 Model Management. Predata je na Epstajnovo imanje u Palm Biču 2009. godine, u vreme kada je on već bio pod kućnim pritvorom zbog podsticanja maloletnica na prostituciju.
Trauma i borba za pravdu
Tokom svedočenja, Roza je otkrila da je bila zlostavljana od strane Epstajna, dok je Brunel planski držao u Majamiju kako bi bila dostupna predatoru. Iako je godinama podnosila prijave pod pseudonimom, katastrofalno upravljanje sudskom dokumentacijom razotkrilo je njen identitet.
Sličan gnev izrazila je i Džena-Lisa Džons, koja je naglasila da su vlasti objavile dosije bez obzira na privatnost žrtava. Tokom saslušanja, Marija Farmer, koja je zlostavljanja prijavila 1996. godine, ukazala je na netransparentnost istrage i ulogu federalnih službi.
Kalifornijski kongresmen Robert Garsija najavio je objavljivanje novog izveštaja koji će rasvetliti kako je sudski sporazum iz 2008. godine omogućio Epstajnu da nastavi sa svojim zlostavljanjem. Dok se istražuju veze Donalda Trampa sa Epstajnom, pravda za žrtve ostaje daleka i bolna.