U političkom prostoru Sandžaka sve češće se otvara pitanje doslednosti stavova Stranka pravde i pomirenja i njenog lidera Usame Zukorlić kada je reč o eksploataciji prirodnih resursa i potencijalnim rudarskim projektima.
Naime, dok se u javnosti glasno problematizuje hipotetička izgradnja rudnika na teritoriji Novog Pazara za koju, prema dostupnim informacijama, ne postoje konkretni zvanični dokumenti niti potvrđeni projekti, gotovo da izostaje politički komentar o realno postojećem i planiranom proširenju rudnika Štavalj u Sjenici.
Rudnik koji postoji i širenje koje se planira
Za razliku od spekulacija u Novom Pazaru, rudnik uglja u mestu Štavalj predstavlja realan industrijski objekat sa dugom tradicijom rada. Još važnije, postoje i konkretni koraci ka njegovom proširenju.
Prema dostupnoj dokumentaciji, nadležnom ministarstvu je podnet zahtev za procenu uticaja na životnu sredinu za proširenje eksploatacije, uključujući otvaranje novih eksploatacionih polja i povećanje kapaciteta proizvodnje.
To znači da je reč o projektu koji nije hipotetički, već institucionalno pokrenut i u proceduri.
Politička bliskost umesto kritike
Uprkos tome, lider SPP-a ne samo da ne problematizuje ovaj projekat, već se u javnosti pojavljuje u afirmativnom kontekstu kada je reč o ovom rudniku.
Nedavno je Usame Zukorlić posetio rudnik i proveo vreme sa rudarima, ističući njihov značaj za društvo i region.
Takav pristup, koji uključuje simboličku podršku radnicima i rudarskoj industriji stoji u očiglednom kontrastu sa političkom retorikom koja se koristi kada je u pitanju Novi Pazar.
Rudnik koji ne postoji, ali politički postoji
Sa druge strane, tema rudnika u Novom Pazaru egzistira pre svega u političkom i medijskom diskursu, bez jasno potvrđenih investicionih planova ili institucionalnih procedura koje bi ukazivale na neposrednu realizaciju.
Uprkos tome, upravo ta tema često dobija snažnu političku artikulaciju, uz upozorenja o ekološkim posledicama i mobilizaciju javnosti.
Lokalna vlast i selektivna politika
Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste činjenica da SPP ima politički uticaj i vlast u Sjenici, gde se rudnik Štavalj nalazi.
Time se otvara pitanje: da li je tišina o Štavlju posledica političke odgovornosti, interesa ili pragmatizma?
Drugim rečima, da li se ekološki argumenti koriste selektivno, kao sredstvo političke borbe u sredinama gde SPP nije dominantna, dok se u sredinama gde ima vlast izbegava otvaranje konflikta sa ekonomskim projektima?
Između ekonomije i ekologije, ili između politike i interesa
Rudnici poput onog u Štavlju često se pravdaju ekonomskim razlozima, zapošljavanjem i energetskom stabilnošću. Međutim, upravo ti argumenti izostaju kada se govori o potencijalnim projektima u Novom Pazaru.
Takva nedoslednost jasno pokazuje da kriterijumi nisu univerzalni, već politički uslovljeni.
Zaključak: pitanje kredibiliteta
U konačnici, slučaj Novi Pazar vs. Štavalj prerasta iz lokalne teme u šire pitanje političkog kredibiliteta.
Ako se jedan projekat osporava bez konkretnih dokaza, a drugi ignoriše uprkos postojanju institucionalnih procedura i planova proširenja, onda problem više nije samo rudnik, već način vođenja politike.
U tom kontekstu, Stranka pravde i pomirenja i njen lider Usame Zukorlić suočavaju se sa legitimnim pitanjem: da li su njihovi stavovi principijelni ili prilagođeni političkom terenu?