Mirovni sporazum između Sjedinjenih Američkih Država i Irana ukazuje na to koliko je Vašington bio primoran da odstupi od svojih prvobitnih zahteva prema Teheranu nakon prošlogodišnjeg rata, ocenjuje britanski list Gardijan.
Odustajanje od ključnih uslova
Prema analizi, administracija američkog predsednika Donalda Trampa odustala je od niza ključnih uslova postavljenih 2025. godine. To uključuje zahtev da Iran potpuno obustavi obogaćivanje uranijuma na svojoj teritoriji i da sve postojeće zalihe prebaci van zemlje.
Gardijan navodi da je Tramp na samitu G7 priznao pravo Irana da nastavi obogaćivanje uranijuma. Američki zvaničnici sada prihvataju mogućnost da se postojeće zalihe razblaže pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju unutar Irana.
Posledice sporazuma
List ocenjuje da sporazum predstavlja priznanje da SAD nisu uspele da ratom ostvare svoje ciljeve. Eventualno ublažavanje finansijskih i naftnih sankcija moglo bi da dovede do najveće promene u američko-iranskim odnosima od Islamske revolucije 1979. godine.
Prema Gardijanu, Tramp je na sporazum pristao pre svega zbog straha od globalne recesije i poremećaja na tržištu nafte, upozorivši da bi nastavak sukoba mogao izazvati ozbiljnu ekonomsku krizu. Ipak, analitičari upozoravaju da memorandum ne predstavlja konačan nuklearni sporazum, već samo okvir za nove pregovore, čiji ishod ostaje neizvestan.